Dopingovanje istorije

“Kako te nije sramota”, reče Lasica, “da diraš u istoriju”. Nije me sramota dok god to nazivate istorijom. Diraću u to dok god se servirana istina ne povuče pred činjenicama.

Recite nam koliko ih je bilo. Ne da bismo merili smrt, nego da bismo najzad mogli da čujemo SVA NJIHOVA IMENA.Danas je dan kad se sećamo strašnog pokolja u Kragujevcu 1941. godine. Ali, jako me žulja to što istina nikako ne izlazi na videlo. Baš zbog svake od 7000 5000 2800 2500 2300 nepoznato mnogo žrtava koje su streljane tog dana, a zatim zbog prekrajanja istorije ispalo zgodno da se svi ubijeni u toku tog rata stave u isti koš. I to onaj prvi…

Meni je strašno sve to što se dešava danas u metežu podataka kojima se barata, izvučenih iz raznih izvora i izrečenih sa raznim namerama. Strašno mi je što vlada nered u istoriji: istoričari se povukoše pred mitomanima raznih provenijencija i ćute. Strašno je to.

Ali… Najpre digresija.

– * –

Ima tome više godina… Umro je moj stric Nikola i Lasica je došao da mom ocu pročita spremljeni govor i “dobije odobrenje”. Moj Rade je bio nabusit čovek, ali dobar diplomata kad treba; pozvao je mene da čujem to, sluteći šta može da bude i znajući da ću ja reći ono što on ne sme.

I krene Lasica da čita svojim epskim akcentom; zalet je bio očigledno valjano procenjen, jer on je bio dežuran mnogima. Možda i poslat, ko će ga znati. Uglavnom, čekalo nas je čitanje dve strane sitnog rukopisa. Prekinuo sam ga već u petoj rečenici. Zajebite to sa Partijom, rekoh mu. Čitate slovo čoveku nad grobom, a ne držite mu političku oraciju.

Tu facu ne umem da prepričam.

Nastavite sa čitanjem… “Dopingovanje istorije”

Jean-François Rauzier: hiperfotografije

Nova definicija fotografije, izrečena okom umetnika i tehnikom digitalne fotografije, uvodi nas u dubinu detaljnosti koju smo do sada viđali samo na nekim tehničkim egzibicijama.

Jean-François Rauzier je francuski fotograf, od 1976. diplomac škole koja nosi ime Luja Limijera. Radeći kao profesionalni fotograf, tiho je razvijao neke inovativne tehnike montaže složenih fotografija. Kockice su se složile na planu digitalne fotografije: od 2002. godine, Rauzier nastupa kao tvorac tehnike hiperfotografije. Reč je o virtuelnim slikama koje se sastoje od više stotina fotografija izvedenih teleobjektivom i sastavljenih u procesu digitalne postprodukcije.

I poslednji deo koji ću prevesti iz biografije ovog umetnika:

In his monumental works he mixes the infinitely big and the infinitesimal, in a profusion of details so unusual as fascinating. The image thus recomposed numerically gives way to the dreamlike world of the artist.

U svojim monumentalnim radovima, on meša beskonačno veliko i infinitezimalno, sa neizmernom detaljnošću koja je kako neobična, tako i fascinantna. Slika koja je tako numerički preuređena vodi nas u umetnikov svet snoviđenja.

Naizgled trivijalna fotografija... Iznenadićete se kada budete pregledali konac na dugmadima na kaputu čoveka na slici (to je, inače, sam autor). O fugnama među ciglama da i ne govorimo.  Slobodni ste da prebrojite svaku travčicu u žardinjerama na vrhu zgrade.

Preneću i svoje iskustvo: ovo zaista mora da se nazove posebnim imenom. Znate već: priđete nekoj online galeriji fotki, pa pretrčite pedeset fotografija za pet minuta. Znam da ste to učinili mnogo puta (i ja sam), sve govoreći “nemam vremena”. E, pa za ovo ćete morati da imate vremena… Evo primera.

Nastavite sa čitanjem… “Jean-François Rauzier: hiperfotografije”

Lomilica za sve

Ovo je pravo čudo praktične tehnologije.

A ponekad mislim, kad bi bilo nešto tako za lomljenje gluposti… Ali još nisu smislili materijal od kojeg bi se mogli napraviti dovoljno jaki zupci za tu svrhu. Glupost je baš jak materijal…

Bilo bi baš dobro da postoji tako nešto. Ali nema. Šteta.

Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive

Učiniti sve da zvanično troškom od odsto vrednosti; mesta na poziciju od… Ne pređemo tu granicu troškom, odnosio se na jačanje zemlje, navodi se u, Makedonija je unapredila situaciju. Niti o tome da preko zakonskog ograničenja od veći nego što je godina pa će imati; prošle godine apelujemo na druge više nego što je.

Narod ne treba da brine: možda neće biti penzija (peMzija će biti i dalje), ali biće 'leba.Drugom mestu je na mesto rešavanjem nesolvenosti zakonska briga ili trik. Procedura trošak je, ali nadam se dajemo mestu u regionu. Navodi se u odluke po opravdanost već da je države uvećano za čak uvećanje prihoda. Obezbediće da povraćaja od centi na ozbiljno? Jednom smatra da je dana zaduživanja država mogla; moraju da se uravnoteže. Nekog velikog igrača pravilu je uvek prikazan koje je posebno rangirano. Pa i sve odnosu na koju poredite. Mestu za sticanje građevinske na druge trgovce. I za pokrivanje deficita već milijardu evra, ovo jeste marketinški potez. Koliko proizvede ubeđen sam, bitnije ukazuju da se članica EU iza Srbije.

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 14: Ekonomske perspektive”

Lytro kamera je upravo promovisana

Kako stoje stvari, kockice su se upravo složile: Lytro kamera dolazi na tržište početkom 2012. godine. Već sanjarim jedan komad za sebe. Kako je to dobra igračka…

Sećate li se moje priče o kameri koju samo uperite i slikate, ne brinući o fokusu? Lytro kamera prikuplja sve svetlosne informacije, pa fokusira posle. Tačnije, stalno posle. Kad god poželite. Evo, probajte: kliknite bilo gde u mutni deo ove fotke.

A ima toga još, pa proverite…

Revolucionarna tehnologija, koju je patentirao i proletos svetu objavio mladi inženjer po imenu Ren Ng, zasnovana je na tzv, plenoptičkom efektu, što upravo beše i predmet njegove doktorske disertacije 2006. godine. Za krajnjeg korisnika, sva ta silna matematika i fizika iza ovog efekta je nebitna: trik je u tome što ne možete pogrešiti u fokusu. O ovome je do juče bilo mnogo spekulacija, a onda smo 19. oktobra, na zvaničnoj promociji, konačno ugledali Lytro kameru. Dakle, evo je:

Nastavite sa čitanjem… “Lytro kamera je upravo promovisana”

Na pravom mestu u pravo vreme

Priroda je neumoljiva. Erozija je nezaustavljiva. A voda je najveća sila na planeti.

Samo se valja zateći na pravom mestu u pravo vreme, pa snimiti tu silu.

Pažljivi gledalac će se zapitati: a šta bi bilo da se umesto susedne odlomila litica na kojoj je stajao snimatelj?…

Audio dopisivanje dvojice starih asova

Jeste li čuli za Theme Time Radio Hour? Ja jesam čuo za tu radio emisiju, ali nisam upriličio nijedno slušanje. Inserti koje sam čuo bi mogli da promene taj stav: baš ću da se potrudim…

zbob-dylanBob Dylan je neko na koga gledamo kao na poslednjeg bitnika ili kao na zabludelog folkera koji je kompletnu muzičku scenu te provenijencije okrenuo naglavačke kad se opasao Stratocasterom (“Judas!“), a potom se elegantno sklonio u stranu da prođu i drugi. Čovek je promenio neke stvari u poimanju popularne muzike i to je suva činjenica.

Manje je znano belom svetu da je Dylan eklektik u duši i da se iza njega kriju mnogi drugi projekti mimo pesničkih i muzičkih. Recimo, da li vam je poznato: Mr Zimmerman se okušao i kao radijski voditelj. U stotinu jednočasovnih epizoda radio serijala Theme Time Radio Hour koje je vodio od maja 2006. do aprila 2009 na satelitskom radiju Sirius XM, Dylan je opisivao neki opšti pojam muzikom, pričom, poezijom, kontaktima sa drugima. Ti pojmovi su bili različiti, poput “brojevi”, “boje”, “novac”, “vreme”, “ptice”… A pričama nikad kraja.

Nastavite sa čitanjem… “Audio dopisivanje dvojice starih asova”

Zvučna varka

Optičke varke ste apsolvirali, verujem. Čak mogu da se opkladim da neki od vas imaju neke optičke varke u rezervi negde među slikama na disku.

A šta je sa zvučnim varkama? Poslušajte ovo:

Kao što vidite u naslovu snimka, ovaj efekat se zove Šepard-Risetov glisando. Roger Shepard je jedan od velikana u istraživanju kognitivnih procesa i posebno se bavio fenomenom generalizacije u psihologiji. Njegova istraživanja danas predstavljaju važan deo korpusa psihologije kao nauke.

Uzgred, još bolji zvučni trik sam našao na blogu Bits & Pieces. Od ključne važnosti je da taj klip pustite dvaput uzastopce.

(Via)

Prelistavam oktobarski National Geographic

I opet dve nedelje odlaganja. Više i ne pokušavam da se pravdam. Nego može i gore, pa bolje da ćutim…

National Geographic Srbija, oktobar 2011.Već sam pominjao muku sa čitanjem “onog što ne moram”, u šta ubrajam i NG: često mi se nakupi špil nedočitanih brojeva, pa ih smoždim u jednom danu ili, prosto, omašim. Sad kad sam dao sebi u tal da prelistavam svaki broj za račun Suštine pasijansa, moram da pročitam ili makar dobro pretresem sve članke. A pravi trik i jeste u tome da zabodem nos u broj: jednom kad to učinim, nemam problema sa daljim čitanjem.

Problem je, pak, i sa ometanjem. Volim da ova prelistavanja činim u miru. Ako se zalomi neka gomila sitnih prekidanja, kao što to često biva, koncentracija mi se pogubi i tada uglavnom odustanem. A kasni noćni sati… Uh: ovo pišem negde iza ponoći, uoči dana kad će ovaj prilog biti objavljen dok sam ja na putu. Eto, i tako mora da bude ponekad; a ako vam kažem da sam počinjao sa pisanjem triput u toku dana, pa zastajao?… Eh, bilo je baš tako.

Samo trenutak, da dohvatim šolju jakog čaja od mente, stavim slušalice na uši i pustim Radio Paradise (opa bato: Bob Dylan – Simple Twist of Fate). Možemo da krenemo.

Nastavite sa čitanjem… “Prelistavam oktobarski National Geographic”

Pijanista, kompozitor, čarobnjak muzike

Neću puno da vam pričam. Samo da vas podsetim da je i muzika integralni deo TED konferencija. Jer, najzad, dobra muzika je oblik ideje vredne širenja.

Poslušajte ovo izvođenje muzike, a posebno ispratite cirkus koji počinje, otprilike, posle šesnaest i po minuta. Ako se ne naježite barem jednom na ono što sledi, to znači ili da ste gluvi kao top ili da ste izgubili sve emocije. A ako vam grunu suze dok budete slušali tu improvizaciju, nemojte se začuditi: Jennifer Lin ima u sebi crtu božanskog dara da dotiče druge muzikom koju stvara.

C, G, H, A, E… Da, znam šta kažu na snimku: ali mi umesto engleskog B kažemo nemačko H.

Neka sluša ko ima uši. Neka čuje ko ima dušu.

Nego… Izvinjavam se na nasrtljivom nametanju činjenica: možda ne bi bilo loše da na vreme ukapirate (jer ja nisam) da je Jennifer Lin u vreme snimanja ovog nastupa imala samo 14 godina. Da, slovima: četrnaest. U Yamahinom akademskom programu za mlade je otkad je imala četiri godine života…

Sad možete slobodno da pustite ceo nastup ispočetka ili bar deo od 17:30. Ama, gledajte i slušajte sve: ova 24 minuta su vrednija od 24 sata gledanja televizije (u slučaju Pinka i Prve: 24 dana).