Zamračeni grad

Ne, ne mislimo na one prve tri patetične noći krajem marta 1999, kad smo sprovodili zamračenje prozora, kao što su nas učili na časovima ONO i DSZ, ne bismo li prevarili bombardere. Mislimo na spontano zamračenje u kome odjednom ostajemo bez svog osvetljenja u noći, ama iz bilo kog razloga.

Kako bi izgledala noć pod vedrim nebom kada bi jedan velegrad prestao da osvetljava sebe  i sve oko sebe? Ništa se ne bi videlo? Ili bi se, može biti, ipak videlo sve? Neko je to istražio. I evo hipotetičkog rezultata koji ne bi bio daleko od stvarnosti.

(Ne grešite dušu: razvucite ovo preko celog ekrana i gledajte kako dolikuje.)

Nastavite sa čitanjem… “Zamračeni grad”

Затурено у преводу (2)

Никад није довољно добро. Увек може боље. Може брже. Може чак и јефтиније. Може и нека два од ова три истовремено, само немојте тражити од аутомеханичара сва три одједном.

Позабавили смо се недавно одређеном преводилачком, ако је уопште било речи о преводу, хм… работом. Испало је да стварно може боље; да је било брже и можда и јефтиније можемо само да нагађамо. Месар који би радио том брзином би брзо остао без прстију.

Вежите се, залећемо се. Оригинал, за поређење, је овде.
Nastavite sa čitanjem… “Затурено у преводу (2)”

Zen zlatnih ruku

Vredne ruke, malo ideje, malo veštine, malo alata… I dok dlanom o dlan, nastane delo sa dušom. Pazi sad.

Govorili bismo o predmetu koji je pred vama stvoren, ali vi već znate šta je to. Podsetilo vas je, verovatno, na onaj predmet što na tim šuškavim listovima ima i nekakve znakove, što bi kod nekih možda izazvalo podozrenje. Ne treba se plašiti: knjiga je plemenita stvar, pa taman bila i bez slova.

Zen vožnje u prirodi

I tako… Voziš bicikl po šumarku, uživaš u dobroj rekreativnoj aktivnosti, pa si još aktivirao nedavno kupljenu GoPro kameru, jer nije zgoreg da malo uvežbaš njeno korišćenje, valjaće… Da pokažeš da je istina ono što večeras budeš pričao društvu, jer nema šanse da bi ti inače poverovali.

Nastavite sa čitanjem… “Zen vožnje u prirodi”

Najpoznatiji statista na svetu

Alfred Hičkok nije propuštao priliku da se pojavi u nekom svom filmu na nekoliko sekundi. Nikad ništa nije govorio, jer kako je sam govorio, “onda bi me to učinilo glumcem, pa bih morao da ponižavam i samog sebe kao što to već uvek činim sa glumcima”.

Evo kolekcije tih pojavljivanja.

Nastavite sa čitanjem… “Najpoznatiji statista na svetu”

Mapet zen

Misliš da raspolažeš imunošću na video-klipove koji, sasvim slučajno, imaju više sadržaja između redova nego što je to čak i autor mogao da zamisli?

Misliš da je glasno pevanje pored tanke čaše loša ideja?

Misliš da je Suština pasijansa imuna na najomiljenijeg asistenta u istoriji laboratorijskih istraživanja koji odjednom oseti čudesnu u nezadrživu navalu inspiracije da parafrazira Betovenov magnum opus?

Misliš da znaš šta je to zen? E, sad ćeš saznati i zapamtiti barem dva sata.

Šta je život?

Nastavite sa čitanjem… “Mapet zen”

Zen u kuhinji

Misliš da raspolažeš imunošću na video-klipove koji nemaju sadržaja između redova?

Misliš da je Roomba loša ideja?

Misliš da je Suština pasijansa imuna na video-klipove u kojima glavnu ulogu igraju mačketine obučene u kostim ajkule?

Misliš da znaš šta je to zen? E, sad ćeš saznati i zapamtiti barem pola sata.

Šta je život?

Nastavite sa čitanjem… “Zen u kuhinji”

Припази ту кашику…

Јућуб је постао нешто сувише лукав, и много ми свашта памти, иако му се не улагујем одавно (тј приступам му а да се не улогујем, не зна ко сам али ми зна ИП адресу). Кад сам прошли пут претраживао Луча Батистија, требало му је три недеље да престане да ми га подмеће у сваку могућу посету.

Зато сам данас мало лукавији – отворио сам укупно два линка кад сам тражио ово, па да видимо да ли ће овог пута нешто мање да ми памти.

Песма за данас је, нека ме исправи неко ко зна италијански, ја га баш и не знам (ал’ зна он мене, онако из довиђења…), отприлике “…и немој да би ми умро”. Пети Право.

О њој не знам ама баш ништа. Први пут је видим. На овом снимку изгледа очајно, права изботоксирана мумија, гледа да заради за пензију, појављује се у оваквој емисији где у позадини неки бројач врти већ трећи милион евара, дворедни текст вазда трчи дном слике, све шљашти и аплауз је тачно дозиран (реглером или тастатуром, питање је сад)… дакле, једна калаштура, таман по мери шоу бизниса, са све итанглеским (кад може енгрпски…) уметничким именом (иначе, Николета Страмбели), како је већ било у моди кад је почињала. Nastavite sa čitanjem… “Припази ту кашику…”