Ko da zastajkuje svaki čas? Te ovom se pije kafa, te onaj bi da puši, te onaj zaboravio da kupi orbit žvake, te ovaj se napucao limunade… A put treba preći relativno brzo. Parola “snađi se”…
Parola “snađi se” nije baš uvek najbolja ideja.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Osvajamo svet korak po korak: beleške sa putešestvija
Ko da zastajkuje svaki čas? Te ovom se pije kafa, te onaj bi da puši, te onaj zaboravio da kupi orbit žvake, te ovaj se napucao limunade… A put treba preći relativno brzo. Parola “snađi se”…
Parola “snađi se” nije baš uvek najbolja ideja.
Već tri godine ne sanjam, jer živim svoje snove.
— Snežana Radojičić
Bratijo Suštine pasijansa, imam jedan predlog za vas: pomozite Snežani Radojičić da, kako ona to sama reče u nedavnom intervjuu, nastavi ne da sanja, nego da živi svoje snove. Za to postoji jednostavan, dostojanstven i, zašto da ne, zabavan način: naručite njenu knjigu u pretplati.

Hajde sad, da vam polako objasnim o čemu je reč.
Dakle, lik je vozio kamion maksimalnom dozvoljenom brzinom od 65 milja na sat, policajac ga je obišao patrolnim kolima, dakle vozio je brže, pa je pride koristio mobilni telefon u toku vožnje, kamiondžija je svirnuo sirenom u znak protesta, a onda se to policajcu nije dopalo. Međutim…
Međutim, ako nisi ništa pogrešio, ne popuštaj.
Beše ovo sjajan primer kroćenja goropadi. A krenulo mi i sećanje…
Nastavite sa čitanjem… “Kako to izgleda kad im uzvratite oštrim zubima”
Ala se ovaj dobro zabavlja. I da ne zaboravim: ala ovaj dobro zarađuje.
Nastavite sa čitanjem… “U potrazi za idealnom fotografijom iz talasa”
Navodno, današnje generacije su postale adaptirane na novotarije i ništa ih više ne može iznenaditi. E sad, kako izgleda ona druga strana: šta kažu ljudi koji su bili već formirane ličnosti kad je televizija uzela maha? Oprobali su Google Glass na devetoro matoraca.
Nije prošlo bez iznenađenja.
Nisam nikad bio u Parizu. Odavno želim da odem, ali ako je moguće mimo onih turističkih paket aranžmana. Da se izgubim u nekim običnim ulicama, da švrljam pijacom, da popijem kafu tamo gde kafu piju i komšije. Da pokisnem iz čista mira.
Šta mi je trebalo da natrčim na ovo?
Ako sam dobro shvatio, ovi kadrovi su isečeni iz filma “Ponoć u Parizu” Woodyja Allena. Nisam gledao film, ali potvrdu sam našao u trejleru na stranici filma na portalu IMDB. Pa sad, ne moram da gledam melodrame da bih se uverio, je li tako?
Chris Rainier je legenda dokumentarne fotografije. Pomalo je glupo reći da su njegove fotografije poznate: pravilnije je reći da je njegov rad uticao na svest čovečanstva o kulturama koje nestaju – zapravo, o svetu koji nestaje pred našim očima.
Ne treba zatrpavati njegove reči svojim, jer ništa se dobro ne može na taj način stvoriti. Izvolite – uz prijateljski savet da pružite sliku visoke rezolucije preko celog ekrana.
Gledaš malo u ljude koji su hodali ovuda pre tebe, pa pomisliš kako bi bilo baš dobro ako bi osetio barem jedan dašak onog što su oni doživeli. Tražiš način da se približiš pravom životu, pa pronađeš nešto što liči na rešenje.
A onda, saznanje te ošamari punom snagom: nije poenta u tome da imaš motocikl.
Nastavite sa čitanjem… “Svođenje životnih planova na one prave”