Ko to tamo peva?

Put do pakla posut je dobrim namerama. I upakovan u tišinu.

Komunalna policija Beograda bi mogla da preuzme ideju od ovog samokritičnog uličnog svirača u Kembridžu...Komunalna policija Beograda je počela da proteruje ulične svirače iz Knez Mihailove ulice u Beogradu – zbog prosjačenja. Po čijem nalogu to čini, možemo samo da pretpostavimo.

Zaboga miloga! Dokle to ide! Nećete imati zaposlenje, nećete imati za hranu, nećete moći da školujete svoju decu, nećete se ništa pitati o vlasti bez obzira na to ko je dobio izbore, a sad – nećete više ni muziku na ulici slušati!

Na stranu idiotski izgovor, na stranu ponašanje komunalnih policajaca koje sve više liči na ono u Minhenu 1929. godine, nego mi nije jasno kako gradske strukture Beograda smeju sebi da dozvole toliki blam. Jebote, ako su ulični svirači problem Beograda, onda sam ja nešto veoma propustio dolazeći u taj grad poslednjih četrdesetak godina.

Potpišite peticiju protiv idiotske odluke da komunalna policija Beograda proteruje ulične svirače.

U međuvremenu, pogledajte ovog prosjaka kako narušava sliku grada. Pogledajte i zamislite se.

Nastavite sa čitanjem… “Ko to tamo peva?”

Grad u oblacima

Nastavljaju da se pojavljuju (i objavljuju) razni koncepti za podizanje urbanih zona u visinu. Evo jednog od zanimljivijih takvih koncepata.

Pitanje je kad će svet postati toliko zreo da kapital usmerava na takve stvari. Pošto nisam siguran da ću doživeti da tako nešto bude napravljeno (a kamoli da vidim svojim očima), sve nešto mislim kako bih makar mogao da naparavam oči animacijom. Pa još pride da je podelim sa vama…

Pola veka muzike iz ugla ljubitelja

Početak je tamo gde je kraj. Može i obratno, ali neka o tome brinu oni čije su čaše vazda poluprazne.

Ove godine (možete misliti, petog oktobra) navršilo se 50 godina kako su Bitlsi objavili prvi singl. Meni je danas bitno da izjavim kako je tog dana, od strane onih koji su to radili bolje i lepše od drugih, urbi et orbi objavljeno da praviti bilo kakvu muziku možemo, ali da je to zaludan posao ako ne umemo da napravimo melodiju.

Bez ovoga ne ide: gitara

Nastavite sa čitanjem… “Pola veka muzike iz ugla ljubitelja”

Vikend bioskop: Piratski radio

Verujem da većina posetilaca Suštine pasijansa svoju dnevnu dozu muzike dobija iz piratskih izvora. Uz male razlike u tehnologiji, tako je bilo i pre pola veka…

Originalni naziv: The Boat That Rocked
Godina izdanja: 2009.
Reditelj: Richard Curtis
Glavne uloge: Philip Seymour Hoffman, Bill Nighy, Rhys Ifans, Kenneth Branagh
Trajanje: 135 minuta

Nastavite sa čitanjem… “Vikend bioskop: Piratski radio”

Postmodernistička akrobatika

Za ekstremni sport parkur° ste svakako čuli, a možda i videli snimak poneke egzibicije.

Za Rube Goldberg mašinu ste svakako čuli, a bilo je i reči i primera na Suštini pasijansa.

E, a sad pokušajte da sastavite ta dva koncepta u jednu sliku.

Ide? Ne ide? OK, evo malo pomoći:

Predlažem da uključite verziju HD1080, a onda da pustite klip u režimu punog ekrana i da se zavalite dok gledate…

Nastavite sa čitanjem… “Postmodernistička akrobatika”

Vikend bioskop: Žena vremenskog putnika

Pomislio sam da je malo red da zađemo u SF, a onda sam se setio da se i “Dan mrmota” i “Plan 9 iz dubokog svemira” mogu po nekim elementima svrstati u taj žanr. No, ni sledeći film ipak nema uglancane robote i eksplozije u svemiru, tako da nisam odoleo iskušenju.

Originalni naziv: The Time Traveller’s Wife
Godina izdanja: 2009.
Reditelj: Robert Schwentke
Glavne uloge: Eric Bana, Rachel McAdams, Ron Livingston
Trajanje: 108 minuta

Nastavite sa čitanjem… “Vikend bioskop: Žena vremenskog putnika”

Name’s Bond. James Bond. And I’m 50 today.

Danas je čestit jubilej kinematografije. U slavu petparačke zabave i u znak večite privrženosti budalastoj kinematografiji, premotavam neke svoje stavove o serijalu filmova o tajnom agentu 007…

On Her Majesty's Secret ServiceDobro de, nije baš da je 007 star samo 50 godina: Ian Fleming je prodao TV prava na roman “Casino Royale” još 1954. godine, a filmska prava 1955. Nego, danas je tačno 50 godina od premijere prvog filma u najpoznatijoj franšizi u istoriji kinematografije. “Dr No“, u kome je glumio Sean Connery, uspostavio je kanon franšize koja, evo, traje već pedeset godina.

Obaška, čovečanstvo upravo drhti od uzbuđenja u iščekivanju 23. filma “Skyfall“, čija premijera je zakazana za 23. oktobar. Za zagrevanje na početku, evo trejlera, a onda da malčice popričamo o ovom cirkusu koji ne jenjava već pola veka.

Uzgred, Adele je noćas u 0:07 objavila naslovnu pesmu iz ovog filma, učinila je to baš zbog jubileja. Poslušajte pesmu ako vam je po volji.

Nastavite sa čitanjem… “Name’s Bond. James Bond. And I’m 50 today.”

Gde su moji stripovi?!?

Sinoć sam natrapao na dokumentarac “Secret Origin: The Story of DC Comics“. U samom Pre Fejzbuka i kablovske...uvodu, negde u drugom minutu, Mark Waid izgovara sledeću rečenicu: “Kada sam imao 8 godina, majka me je naterala da prodam đubretaru sve svoje stripove za 2 centa po komadu”.

BAM! U trenutku mi se vratila slika kako, na početku prvog razreda osnovne, otvaram donju pregradu plakara, tamo gde sam uvek držao stripove, i zatičem je praznu. Osetio sam skoro fizički udarac u grudi, kao da me je napao neki nevidljivi superzlikovac iz tih istih stripova. Kao i kod čoveka koji je od devedesetih pisao scenario za Supermena, Fleša i kapetana Ameriku, ispostavilo se da je antagonista imao ljudski alter ego u vidu moje keve, koja je procenila da će me stripovi odvlačiti od učenja i odlučila da ih pokloni nekom klincu iz susedne ulice. Njene supermoći su bile jače od mojih…

A gde su vaši stripovi?