Horoskop Diotalevi-SP za proteklu godinu Suštine pasijansa

Ovaj horoskop je trebalo da napiše Glugenije Svemogući, ali desilo se ono što smo se plašili da može da se desi: podigao je nos i uobrazio se otkad je dao intervju. A tumačenje znakova ovog horoskopa je toliko teško da smo možda negde i pogrešili.

Upozoreni ste.

Dobrodošli u novo izdanje horoskopa po metodi Diotalevi-SP! To je jedini horoskop koji može da se piše i retroaktivno, a da pritom ne postoji opasnost od kompromitovanja. Proračun je bio iznimno složen, ali koherentan, pa je makar bilo lako da proverimo tačnost. Ako ste bili pažljiv čitalac između redova, tada ste mogli i sami da dođete do zaključaka o kojima je ovde reč. Ali, znamo mi da ovde ima i lenjih glava, pa smo se za vaš račun pobrinuli da saznate sve što vam je promaklo, a bilo je važno upravo za vas.

Bez brige! Sve je baš onako kako bi trebalo da bude.

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za proteklu godinu Suštine pasijansa”

Vatra

Treba imat’ dušu!

Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson lagano otvori oči i ugleda ništa. Onda još jednom otvori oči i shvati da je to nemoguće – već su bile otvorene.

“Ništa ne vidim!”, pomisli Jen. “Jebote, pa ja ništa ne vidim!? Oslepeo sam!!”. U Jenu je količina pankie polako rasla.

– Ko je ugasio sveću? – čuo je neki glas.

Nastavite sa čitanjem… “Vatra”

Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)

Dugo smo čekali na odobrenje za intervju. Kad smo ga najzad dobili, sve sa zakazanim vremenom, shvatili smo da nemamo pripremljena pitanja. Glugenije Svemogući se tada pokazao kao veliki laf: rekao je da će nas primiti bez obzira na to što ne zna koja pitanja ćemo mu postaviti. Reče nešto o tome da će svakako reći šta je naumio, ali to baš nismo najbolje razumeli…

* Hvala vam što ste nas primili uz tako kratak rok najave. Za početak, recite nam nešto o svom odnosu prema Suštini pasijansa i, pogotovo, zašto se tako retko oglašavate na blogu.

Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko.Naravno, nema. I ne potrebi po meri svojih činiti, a šta ne. Na svoje delo da pripovedanju koje ima za suštinu i smisao. Jedan naš pisac i – osvetli bar malo.

Moralnu odgovornost za ono, tu istu čovekovu sudbinu sebe očekuje da kaže. Postojanja, na kraju krajeva, sve su po mom mišljenju. Što joj je neobično? Što sam mnogo godina iz njih bar mogao? Koji smo mišljenja da u budućnost ono što tog pričanja pisca jedne o svemu tome ukratko. Kako ne saznati, rekao jedan, suštinu i smisao minulih pasijansa.

Nastavite sa čitanjem… “Zapažanja Glugenija Svemogućeg (intervju)”

Voda

Kakva prijatna tišina.

Jen ne pamti kad je, i da li je uopšte, ovoliko duboko bio u vodi. I ovoliko dugo. Ronjenje na dah mu je bilo strano isto koliko i ronjenje s “punom ratnom opremom”. Iako nije osećao nikakvu potrebu za vazduhom, nije se usuđivao da razmišlja o tome da li treba da diše ili već diše ili… Nije se usuđivao da razmišlja.

“Voda je prijatna.”, pomisli Jen. “Nimalo nije hladna.”

Počeo je lagano da se okreće u nameri da bolje pogleda okolinu. S obzirom da nije imao masku, pogled mu nije daleko dosezao. Onda je pogledao kako je obučen. Odeća na njemu je bila čudna. “Još ako ima tkaninu ispod ruku i između nogu…”, pomisli. Da. To što je na njemu definitivno je wing suit.

Nastavite sa čitanjem… “Voda”

Vazduh

Somnabulizam, šta li?

Ah, kako divno mesto za posmatranje okoline. Ili još bolje, da se ne posmatra. Da se lepo zažmuri i uživa u prolećnom suncu. Da se razmišlja o nečemu ili još bolje da se ne razmišlja ni o čemu. Da se koristi ova šarena ladovina, taman da ne bije svetlost, a možda se u’vati bojica. Vetrić prolećni, lišće mu se raduje. Ah.

A lokacija idealna. Lep položaj da se zavali čovek. To što priroda uradi, to ne mož’ niko. Ima čak i fina grana da se podmetne pod glavu. Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson hrabro pomisli: “E, sad bi mi i Tom Sojer pozavideo”.

Nastavite sa čitanjem… “Vazduh”

Jan je umrežen

Danas telefone kupuju samo neupućeni, mi tzv. normalni posedujemo računare koji, eto slučajno, mogu da postanu i deo GSM mreže. U zamenu, svakih trideset sekundi panično proveravamo da li je prenos podataka isključen, jer nam tako operatori deru kožu sa leđa, iako su dobre novce uložili baš u to da prenos podataka, koji nećemo koristiti, bude brži.

Za potrebe ove priče, Jan Vennegoor of Hesselink kupuje mobilni telefon. Mada, zapravo mu ta naprava i ne treba. Imao ga je, jednom davno, 1992. godine, čim su se mobilni telefoni pojavili. I ništa, niko ga nije zvao. Jednom je saznao i razlog – jednom kada je u prevozu čuo Đurađa Talaševića, koordinatora programa za zaštitu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala kako se žali supruzi: “Sasvim dobro sam konačno sredio imenik, znaš. Jedino ne znam ko mi je ovaj Vennegoorof, zvuči sovjetski.” “Ma, obriši ga, sumnjivo je to meni. I tiše pričaj!”, oštro reče supruga, brzometno procenjujući lica ljudi u dometu glasa njenog neozbiljnog bračnog saputnika. “Jednom komunisti, uvek komunisti. Durađe, Durađe…”, razmišlja ona, dok u glavi Jana Venegoora of Hesselinka bubnjaju njene reči “Obriši ga… Obriši… briši…” Jan Vennegoor of Hesselink histerično ustaje iz sedišta…

Jan Vennegoor of Hesselink se budi i shvata da stoji pored kreveta, užasnut. Polako ga preplavljuje talas sreće: samo je sanjao. Odmahivanje glavom, tuširanje. “Kupujem telefon. Valjda zna nešto taj psihijatar koji me ubeđuje da fudbal igram jer nisam siguran da li više mrzim majku ili školu, kada kaže da se moram suočiti sa svojim strahovima. Konačno, sada je 2013. godina, Nokia je propala, valjda su ostali nešto iz toga naučili.”


Nastavite sa čitanjem… “Jan je umrežen”

SI

Stvari koje imamo valja ceniti. Posebno kada nema nikakvog razloga da to ne činimo.

U jednoj od prethodnih priča upoznali smo se sa epskom slikom čoveka koji meri rastojanje od 5000 stadija. Današnji istoričari lome koplja oko toga koliko je to metara. Postoji opšta saglasnost da jedan stadij dođe oko 185 metara, ali definitivnog zaključka nema. Njutnovi Principi vrve podacima, ali jedinice mere za te podatke danas zvuče kao vežbe iz anatomije: engleske i francuske stope, laktovi, pedlji, palci…. muka živa. Kada je vodena para ukroćena, dobili smo industrijsku revoluciju, i potrebu da izmerimo koliko naša parna mašina daje snage. Kao osnova uzet je rad koji je vrši tradicionalna mašina, u narodu poznata kao konj. Tako je dobijena konjska snaga, jedinica mere koja se pokazala neobično žilavom, pa je i danas u upotrebi.

Nota bene: Uzimamo da je konjska snaga isto što i 740 vati. To je snaga koju mora da generiše čovek koji ima 75 kilograma, da bi u jednoj sekundi skočio uvis jedan metar (recimo tri ili četiri stepenika). Jasno je da tu snagu čovek može da generiše. Takođe, to je i snaga koju generiše konj koji za jedan minut vuče 60 metara teret od 75 kilograma. Odavde sledi razlog zbog koga se konjska snaga ne zove ljudska snaga: teško da ćemo imati snage i triput da skočimo, dok je konj upravo stvoren da vuče ceo dan.

Konjska snaga u praksi

Nastavite sa čitanjem… “SI”

Društvena teorija relativnosti: osnovni pojmovi i praksa

CarIma tome preko stotinu godina kako je svetlo dana ugledao rad Alberta Ajnštajna Uz elektrodinamiku pokretnih tela (koji je čak i na srpski preveden), Branina gumica kojom je iz fizike izbrisan čitav niz arhetipskih crteža trookih lavova (što za milost nisu znali) koji su nacrtani čim je fizika artikulisana kao nauka. Prećutni i neobjašnjivi pojmovi kakvi su apsolutno vreme, apsolutan prostor, i njima slični, otišli su tada na smetlište naučne istorije, odgurani tamo sopstvenom nesposobnošću da objasne vidljive pojave kakva je prostiranje svetlosti, i nemogućnošću da se usklade sa potrebom da oblik fizičkih zakona bude uvek isti, gde god se mi nalazili i šta god mi posmatrali.

Ova temeljna potreba za uniformnošću je, naravno, samo želja pedantnih fizičara da predmet njihovog rada bude uređen, da ne moraju za svaki pojedinačni slučaj iz džepa izvlačiti konkretne jednačine koje će ga, i samo njega, opisivati; ta je želja ipak stvorila više dobrog nego nevolja, što je poučan zaključak. Stoga se pitam: da li je potreba za situacionom čistoćom ograničena samo na fiziku, ili uopšte (ali ipak i posebno), na celu nauku? Da li je moguće, da li je potrebno i kome bi bilo potrebno, učiniti napor da se društvene norme homogenizuju, učine nezavisnim od društvenog koordinatnog sistema?

Nastavite sa čitanjem… “Društvena teorija relativnosti: osnovni pojmovi i praksa”

Signal i šum

Zack Arias sa gađenjem odbija da postane rob tehnologije. Vraća se na krajnje uprošćeni, ali i dalje istinit, jasan i dovoljan spisak opreme: “kamera ima zatvarač, objektiv ima blendu, a to dvoje služi za kontrolu svetla”. Kamera, objektiv, svetlo. I to je to.

Ne bez pesničkog nadahnuća, Zack govori o odnosu signala i šuma – u svojoj glavi, za koju je otkrio da je ključni deo za nadgradnju njegove foto-opreme.

Nastavite sa čitanjem… “Signal i šum”

Jedan veoma, veoma kratak film

Kada gledate konceptualne filmove, ponekad je od presudne važnosti da budete dobro skoncentrisani od prvog trenutka. Verujem da je i ovde takav slučaj.

Usput, ovaj film na s uči poštovanju truda ekipe koja se nalazi iza kamere: koliko puta ste doživeli da se u bioskopu upale svetla pre nego što se završi odjavna špica? Primećujem da je to u poslednje vreme postao manir i prilikom prikazivanja na televiziji. Sramota.