Zbog čega nikad nijedna priča nije počela onom frazom “čiča miča, gotova je priča”? Zar nije većina ispričanih priča gotova čak i pre nego što se izuste? E, pa evo sad: čiča miča, GOTOVA JE priča. A počinje ultimativna pizdarija. Samo da zatvore vozić i formiraju Vladu.
Živeo jednom široki vidik. Majka mu je stalno govorila ‘siđi sa oblaka, spusti se na zemlju’. U školi su ga terali da uči samo onako kako je u knjigama i samo onako kako je napisano… I široki vidik poče da se sužava i smanjuje, sve dok na kraju nije postao tačka gledišta!
Daleko bilo da bismo išta rekli protiv vašeg mišljenja, datog iz ravni perspektive ili iz neke tačke u prostoru, jer nama je potrebno da mišljenja postoje, Jedino bismo voleli, ako već ne može drugačije nego da se kroz život hodi šumom tačaka gledišta raznih ljudi, da te tačke čine nekakvu koherentnu liniju koja ima svoj jasan put.
U jednom od krajeva Srbije postoji izraz za devojku koja se udala, a da nije zatrudnela – udala se na prazan stomak. Naravno, većina nas prazan stomak vezuje za prazan tanjir i/ili prazan džep. Ne treba previše pameti da se zaključi ko će posle
Ništa teže od ćutanja. Hoće, bre, drvo javorovo da iznikne iz vaših reči, a morate da ćutite. Nezgodno, brate. Pogotovo ako se niste unapred pripremili za takvu težinu na duši.
Kakva nedelja, takav Utovar nedelje. Aktivirali se samuraji SKOJ-a, isukali mačeve, pa ih vartili u kanije, zagrabili tastature, jer reč je oštrija od mača, pa udri, udri, udri po tasterima – a najviše po backspace-u – dok prsti ne poplave (ko je rekao