Top 10 na Suštini pasijansa za godinu dana

Hajde samo na brzinu da zavirimo u najviše čitane članke na Suštini pasijansa. Možda vas bude zanimalo da nešto od toga i sami ponovo pročitate.

10. Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija – 263 puta od 15. novembra 2011 – Na godišnjicu premijere, setili smo se čudnog animiranog filma koji, na žalost svih nas, nije uspeo da preživi finansijske stupice koje su mu bile postavljene.

9. Isplata – 285 puta od 31. decembra 2011. u 23:59 Party smile – Vladanov članak je bio poslednji u 2011. godini. A taj članak je zaista isplata: posle konsaltinga koji nisam hteo da uradim za džabe, a od prijatelja ne mogu da uzimam novac, pala je odluka da mi bude isplaćeno kolekcijom od deset prvoklasnih fotografija iz Vladanovog kratkog, ali plodnog foto-opusa.

Lakegulls - fotografija Vladana Aleksića

Nastavite sa čitanjem… “Top 10 na Suštini pasijansa za godinu dana”

Google u slavu Huana Grisa

Na današnji dan pre 125 godina rođen je jedan od najznačajnijih slikara kubizma i Google je u to ime lansirao prikladni doodle. Kažu da je Pikaso postao to što jeste na krilima svog prijatelja.

Huan Gris (1887 - 1927)

Portret Pabla Pikasa (1912)Jose Victoriano Gonzales, kako je pravo ime slikara poznatog po imenu Huan Gris, rođen je 23. marta 1887. godine. Bio je rodom Španac: umetničku školu je završio u Madridu 1904, nakon čega se seli u Pariz u kome je živeo do svoje prerane smrti 1927.

Na početku boravka u Parizu, Gris zarađuje kao ilustrator za novine i časopise. Međutim, posle nekog vremena se spetljava sa Pikasom i to je urodilo stilom tzv. analitičkog kubizma. A nešto kasnije, sreće Anrija Matisa i od njega uči malo finije tehnike rada.

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Huana Grisa”

Sublimacija iskustva

Citat dana dolazi od onog ko je otkrio vezu između večere i daljinskog upravljača, ko otvoreno flertuje sa devojkom svog gazde, ko ima metafizički odnos prema arhetipskim neprijateljima (i onim ispod i onim iznad), ko uvek pronalazi još jedan način da šutne najboljeg druga u dupe i ko može da pojede lazanje u količini deset sopstvenih težina pre podne, ali onda popodne ne može.

Skoknite po dnevnu dozu stripa o mačku Garfildu.

 

Teško je biti ozbiljan kad si go.
mačak Garfild

 

Imam sve dnevne šlajfne. Sve do jedne. Od 19. juna 1978. do danas. Još devedesetih godina sam prikupio sve retroaktivno, a od onda skupljam Garfilde svakodnevno. Imam stranicu na kojoj se sa mog diska izbaci strip po slučajnom izboru.

Podsećam vas da sam već pisao o svom idolu. Skoknite na tu stranicu i pogledajte neke favorite koje sam tamo spremio za vas.

Ne propušta priliku

Citat dana dolazi od onog ko je toliko slušao Toma Waitsa da mu ni četrdeset bootlega ne bi teško palo neće teško pasti; od onog koji je doživeo da životni san pretvori u javu, sve u žutom okviru; od vrednog đaka koji svoje štreberske ocene objavljuje sa velikim stilom i osmehom koji osvetljava prostore; od pritajenog umetnika čiji talenat za multimedijalnost će kad-tad izaći na površinu; od momka u duši, inače prvog autora Suštine pasijansa koji je saznao u čemu je razlika između gole belkinje i gole crnkinje.

 

Grba ima taj napadački instikt°,
ne propušta nijedan volej, pa makar to bio autogol!
Igor Rill

 

Momci u duši, inače sve autori Suštine pasijansa. Photo by Teodora Aleksić

Trebalo je primetiti i uhvatiti trenutak i uživati u njemu. Sve to je bilo moguće zahvaljujući perfektnom danu kakav je opevao Lou Reed i perfektnom društvu kakvo ne postoji u drugom kontekstu.

Nastavite sa čitanjem… “Ne propušta priliku”

Enciklopedija Britanika – nikad više na papiru

Bilo je pitanje dana kad će ovakva informacija osvanuti.

Encyclopædia Britannica je parametar u bibliografskoj istoriji. Prvi put je publikovana u intervalu 1768-1771. kao trotomno izdanje. Već u četvrtom izdanju (1801-1809), narasla je do dvadeset tomova, da bi izdanje iz 2010 izašlo u 32 toma. Počev od 1933. godine, usvojen je princip konstantne revizije – proces u kome se svaka objavljena informacija podvrgava proveri, osvežavanju i korekcijama. Autori članaka za Enciklopediju Britaniku su ugledni stručnjaci u svojim oblastima, a od početka je uveden princip da za to pisanje nema novčane nadoknade: ugled institucije je takav da moralni honorar biva dovoljan.

Izdanje iz 2010. godine je teško nešto ispod 60 kg

Prekjuče, 13. marta 2012, New York Times je objavio je ono što smo mogli da naslutimo kao mogući ishod digitalizacije i okrenutosti Internetu: 15. izdanje Enciklopedije Britanike iz 2010. je poslednje koje je odštampano. Enciklopedija se seli u virtuelni svet, po godišnjoj pretplati od 70 dolara. Delimični sadržaji će ostati besplatni, kao što su i sad. Hoće li se online korisnička baza povećati sa sadašnjih pola miliona na više, nakon što postane jasno da je to jedini mogući ishod, ostaje da vidimo.

Nastavite sa čitanjem… “Enciklopedija Britanika – nikad više na papiru”

Kad bi se uređajima komandovalo glasom

Šta bi bilo kad bi bilo? Zamislite pametan televizor.

Nadam se da niko nije baš toliko naivan da poveruje da su glasovne komande najbolji način da se rukuje uređajima. Međutim, iako je ovo samo video-skeč, hvatam sebe kako nemam sažaljenja za bilo koga ko bi pomislio da su televizori inteligentne sprave (na kojima se prikazuju inteligentni programi koje kreiraju inteligentni stvaraoci). U svetu u kome ambicije dopiru samo do raznih oblika izliva potrošačkih strasti inteligencija nema šta da traži.

Nevidljivi Mercedes

Jeste reklama, al’ dobra.

Ovo je pravi trik: napraviš prvoklasnu ideju, pobrineš se da se ona pusti u javnost pred što više ljudi, a onda pustiš da besplatni viralni marketing odradi svoje.

A ako neko kupi Mercedes zato što je video ovu reklamu na Suštini pasijansa, molim predstavnika kompanije Daimler Benz da mi pošalje bar hemijsku olovku.

A ako među prisutnima ima onih koji se lože na današnji Praznik Nipodaštavanja Ženskog Roda Svih Ostalih Dana U Godini: budite frajeri, pa sledeći put prepišite auto na ime svoje supruge.