Duci Simonović o štetnosti sporta

Da, o štetnosti. Misli čovek na vrhunski sport, onaj koji sportiste tretira kao vrhunski odgojenu marvu za postizanje rezultata.

Nemam nameru da prejudiricam bilo šta ili da se stavim na ovu ili onu stranu. Ovo vam predstavljam manje-više tek kao kuriozitet, jer mi je Ljubodrag Simonović Duci odavno pao ispod radara i nisam imao pojma ni da li je živ, Bože me prosti. On je očigledno veoma emotivan dok priča na ovu temu, a slutim i da ima razloga za to. Da li se slažete sa tim ili ne, ne pravim pitanje dok god uopšte imate sopstveno mišljenje.

Uostalom, marketing u sportu je jedan od pet najunosnijih legalnih poslova na svetu. A da li je legalno baš sve što okružuje taj biznis, možemo da se pitamo.

 

Dakle, pogledajte ili nemojte. Ako posle tri i po minuta ne možete više, prekinite i nemojte da se mučite.

Kako zvuče moderni horovi

Skoro da je ispalo dobro što sam odložio ovaj prikaz: prve verzije adresa su, navodno, hakovane i nestale.

Prvo je jedna prijateljica na fejsbuku povezala link na Viva Vox Choir, zanimljivi moderno orijentisani hor iz Zemuna. Ispostavilo se da su imali 500.000 pregleda za svega par nedelja, te da je to bio dokaz popularnosti hora. Onda je klip, navodno, hakovan, pa je postavljen ponovo.

 

Bez obzira na rezultat i na činjenicu da je ekipa zaista napravila ludački aranžman, nešto mi je zapalo za oko: bilo je još pet-šest klipova na jutjubu, a zbir pregleda svih njih nije dostizao ni deseti deo pregleda tog klipa. I tada shvatim: ključ je u tome što je to obrada numere od grupe Rammstein; a tu grupu konzumira dečurlija za koju su jutjub i fejsbuk osnovni vidovi takozvanog socijalnog ponašanja.

Nisam bio malodušan, brz obzira na utvrđenu činjenicu da je ovo bio dobro fingiran SEO – i ništa više. Just kidding Ekipa je simpatična i zavređuje barem malo podrške javnosti… Gledao sam dalje, pa pogledao dežurnu numeru kojom se šablonski fascinira svako ko nema vremena da sam istražuje muziku.

 

E, ovde sam morao da zastanem, jer je počelo da mi zvoni negde u registru sećanja. Šta beše, šta beše?… Pa da!

Nastavite sa čitanjem… “Kako zvuče moderni horovi”

Gde si, Violeta, kućo stara!…

Da se prisetimo legendarne sekvence: Ljupče progovara, a Pera Trta objašnjava poreklo svog nadimka.

Kombinatski filmovi YU scene nikad nisu bili bolji nego u to vreme… Obratite posebnu pažnju na beskonačno ljigavu muzičku temu u pozadini. Ako se dobro sećam, autor te ljige je Kornelije Kovač. Pa dobro, moralo se od nečeg živeti.

Pepeo i sneg, pero u vatru

Naišao sam na umetničku video egzibiciju koja me je oduvala. Odvojite malo vremena, nećete se pokajati; pomeriće vas u duši bar malčice. A ko zna, možda vas čak i potakne na neko aktivnije razmišljanje.

Kroz istoriju, naše shvatanje i odnos sa životinjama imaju korene u mitovima i legendama. Dosad su ta predanja bila svojstvena kulturama, regijama i plemenima. Jednočasovni film Ashes and Snow i dva kratka “haiku” filma premošćavaju geografske i kulturološke granice, povezujući modernog čoveka sa totemskim životinjama koje dotiču naše biće.

Gregory Colbert je video umetnik i fotograf iz Kanade koji stoji iza projekta Ashes and Snow. Stvaran deset godina tokom dugih putovanja umetnika po svetu, a zatim prikazivan na mnogim mestima, projekat je zamišljen kao neprekidna nomadska prezentacija koja nikad neće stati. Zahvaljujući tom neobičnom konceptu, izložbu je do sada videlo preko deset miliona posetilaca, što je čini najbolje posećenom posebnom umetničkom postavkom u istoriji.

Taj uspeh nije slučajan. Pogledajte ovo:

 

Ovaj neverovatno lepi i uzbuđujući video isečak je samo delić onog što možete otkriti ako budete prošetali online izložbom na matičnom sajtu. Učinite sebi uslugu: posetite taj sajt.

Feather to fire, fire to blood, blood to bone, bone to marrow, marrow to ashes, ashes to snow...

(Via)

Nad rešetkom metroa

Setićete se i sami: ova sekvenca je jako doprinela, možda i direktno dovela do toga da Marylin Monroe postane jedna od najvećih ikona u istoriji kinematografije.

 

A šta reći…

Ah, da – hajde da dodamo još jednu činjenicu u kompendijum beskorisnog znanja: ova scena pripada filmu The Seven Year Itch (1955). Reditelj filma je bio Billy Wilder, kralj zlatnog doba Holivuda.

Nastavite sa čitanjem… “Nad rešetkom metroa”

Upoznajte kretena godine

Ovo je novi klip, ali je sve aktuelniji kako se Srbija, tobože, bliži EU.

Mogu ja ovo da komentarišem, ali to se kosi sa mojom na merom da as navedem da razmišljate svojom glavom.

 

A, šta? Nije vam jasno? Pa, biće vam jasno…

Do vraga i objašnjenja. Do vraga i novi oblici licemerja. Ako im se budem protivio, iskonstruisaće da podržavam one kretene sa zemunskog keja.

O, suncetiebemžareno.