Treba im malo vremena da započnu svaku sednicu, ali red je red:
Nije teško biti dokt… fin.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Treba im malo vremena da započnu svaku sednicu, ali red je red:
Nije teško biti dokt… fin.
Ponosni otac pokazuje sina celom svetu.
I ko bi rekao da će on jednog dana postati dork… droko… doktor, um, k-hm, nauka.
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
I tako, prešišali ste godine besprekornog vida, potreba za dobrim pogledom je najzad premašila sujetu pred ogledalom i shvatili ste da bez naočara ne možete. Krenuli ste putem bez povratka i taman ste se navikli – kad ste ostali bez vizuelnog pomagala. Šta sad?
Sad pinhole ![]()
Svakog dana nešto novo. Proverili smo u brojnim situacijama – radi. Probali smo i one pinhole cvikere, i šta reći, nego – radi. Imalo bi se o čemu diskutovati.
Upamtite ovaj trik, ne znate kad će vam zatrebati.
Sećate li se čudne fotoaparata Lytro? Pisali smo o njoj u dva navrata (ovde i ovde). Taj fotoaparat je zasnovan na revolucionarnom konceptu tzv. plenoptičkog efekta, koje hvata sve kombinacije svetlosnog polja koje čine sliku. Ren Ng, kreator ove igračke, bio je dovoljno agilan da koncept izložen u svojoj doktorskoj disertaciji pretoči u proizvod. Glavna karakteristika koju Lytro ima je fokusiranje posle fotografisanja, što je pomalo delovalo kao naučna fantastika dok nismo shvatili koncept zraka spram koncepta piksela.
Došlo je doba za novu verziju uređaja. Evo promotivnog prikaza fotoaparata Lytro Illum.
Prva verzija je bila potvrda koncepta. Ova verzija je potvrda tržišne prihvatljivosti. Lytro ostaje veoma intrigantna stvar sve većih mogućnosti. Sada je zrelo. Promotivna cena od 1500 dolara nije mala, ali nije ni nedostižna. Rezervacije za isporuku u julu su popunjene: prešlo se već na kontigent u avgustu.
Naši stari znanci iz Veritasijuma i ovog puta se suočavaju sa nekim bitnim kosmološkim pitanjima. Ovog puta, ta pitanja se odnose na vezu između brzine širenja kosmosa i brzine svetlosti.
Recimo… Postoji li logično objašnjenje za činjenicu da relativna brzina između dve udaljene tačke, nama na suprotnim stranama horizonta, zapravo iznosi 2c? Kako to? Postoji li i ono što ne vidimo? A gde je to?
Samo polako.
Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Od ovog silnog cirkusa za koji i dalje mislimo da nam ga je priredila priroda, zaboravili smo da će uskoro početi svetsko prvenstvo u fudbalu. Nije da mi to nešto osobito znači: odrekao sam se čak i one tradicionalne dve-tri utakmice koje sam nekada odgledavao na Mundijalu, kako bih onda opet bio miran sledeće četr godine i živeo u ubeđenju da, zapravo, nisam prestao da pratim taj tzv. sport još 1979. godine.
A onda, kao grom iz vedra neba, pogodi me empirijsko saznanje o tome kako se u Srbiji igra fudbal. I to onaj, tobože, na najvišem nivou.
I onda, posle takvog saznanja, znam da ću opet biti miran od pokušaja da gledam fudbal barem pet sledećih godina. Jedino, velim, nije fer što su mi to priredili baš uoči Mundijala.
Jebigica.
Hajde da manje pričamo, a više posmatramo.
Razvuci sliku, ne bilo ti zapoveđeno, preko celog ekrana.
Kako je lepo manje pričati, a više posmatrati.