Grafikon fabule

Pripadam generaciji koju su svim silama pokušavali da ukalupe u jednoobrazno razmišljanje. Jedan od kapitalnih planova na tom putu je bio sistematski sprovođen u osnovnim školama, gde je tokom osam godina, bez izuzetka, đacima kljucano u glavu da se priča razvija tako što ima uvod, razradu i zaključak. I to je to: ni manje, n iviše, ima da bude tako. Kratki pasus na početku, jedan ili dva pasusa razrade (i ne preteruj!) u sredini, a potom jedna ili eventualno dve rečenice na kraju, kao mašnica na misaoni proces koji je doveo do rezultata, a koji najčešće miriši neprijatno.

Može to i drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Grafikon fabule”

Plesač kroz krošnje

Ponekad moraš prvo da razumeš koliko si mali da bi moga oda stigneš visoko. Ovaj baja tu pouku ima svakog dana kad ode na posao.

Od drveća može da se nauči mnogo. Ali nauk treba najpre prepoznati. Zatim dosegnuti. Pa tek onda oslušnuti. A onda čuti. I na kraju razumeti.

Boktemazo, pa to je mnogo teže od čitanja između redova.

Decembar

Sneg veje i ne misli da prestane. Kao da zna da ne volim kada su mi cipele mokre. Žurim da utrčim u ulaz zgrade, na sigurno, gledajući da ne tresnem jer su komšijska deca dobro uglačala prilaz. Nosim kese sa bakalukom koje pokušavaju da se otmu, pocepaju i raspu svoj sadržaj. Magarac zauvek ostaje magarac! 🙂

Polako, nogu pred nogu, uspinjem se stepenicama i stižem na sigurno.

Dok otresam sneg sa cipela razmišljam kako da otvorim ulazna vrata. Proklete kese su u rukama, a ključevi ko zna gde. Primećujem gospođu u bundi i sa besnom šubarom koja prilazi vratima sa suprotne strane. Bacam brz pogled kroz mutno staklo, nazirem samo prćast nos i oči, a iskusni muškarac u meni konstatuje: lepa! 🙂

Nastavite sa čitanjem… “Decembar”

Utovar nedeljom, 23. februar

Urrrraaaaaaaaaa!!!
Ne, ipak ne.

toliko smo oguglali da više nisu ni čudnaTaman (ili svetao) pomisliš da smo stigli nadomak primene ljudske inteligencije, kad shvatiš da u stvari preterano misliš, a nije li Terry Pratchett lepo rekao da od čitanja zna previše da se usija glava, pa da zaboli, pa nedajbože da eksplodira. Pusti, bre, to. Glava je da stoji na ramenima i drži frizuru; ako mnogo duva, onda može da drži i kapu, osim ako si onaj kome ne treba kapa.

Pusti, stani malo, nemoj ti, ima ko će, ne sada, ćuti tu, čekaj,… Diktatura.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. februar”