Човек који је умео да оде са журке

Нино Ферер је био чудан лик. С једне стране је изградио лик поп зајебанта, с друге стране је радио много озбиљније ствари. На оном првом делу се наватао пара, ал’ је канда хтео много више. А завршио је од своје воље, двоцевном картом за оно боље место.

Да је имао и верне публике, бар по Европи и, наравно, пре свега по Француској, види се из атмосфере овде.

Ово је снимак из 1993, дакле скоро тридесет година након премијере из 1965. Дотле је био некакав музикант, снимао плоче, али од овог га је нешто кренула карта. Добро је схватио да му та жица добро иде, та лагахна зајебанција, па је снимио наредне године велик европски хит, “Телефон” (који су Елипсе много боље извеле, Еди Декенг је имао прави соул глас и ваљда францускији нагласак), где ваљда набраја ко би све могао да се јави на Гастонов телефон али се никад нико не јавља. Слична зезалица је и наредни хит, “Краставци“, где набраја шта све носи на излет.

Nastavite sa čitanjem… “Човек који је умео да оде са журке”

Na krilima u Jugoslaviju

Da li je to Grčka? Ne. Da li je to francuska rivijera? Ne. Da li je to Turska? Austrija? Švajcarska? Rim? Ne, sve je to Jugoslavija.

Da li znate šta je zajedničko za ova tri pojma: Kodachrome, Pan American, Jugoslavija?

Tako je: ta tri pojma označavaju entitete kojih više nema. Legendarni film Kodachrome se ne proizvodi od 2010. godine. Pan Am je bankrotirao 1991, a ta godina beše i de facto poslednja u životu one zemlje velike 255.804 kvadratna kilometra na koju pomisli svako ko je rođen u njoj. E, pa da vidimo šta je to Pan American zabeležio o Jugoslaviji na 16-milimetarskom Kodachrome filmu davne 1964. godine.

A čemu je bilo namenjeno sve ovo?

Nastavite sa čitanjem… “Na krilima u Jugoslaviju”

Da nisu možda blizanci?

Ne morate da ste stručnjak za NBA ligu, ama ne morate uopšte da pratite košarku, no ipak ćete reagovati na ta dva imena:  Michael JordanKobe Bryant su legende čija slava je otišla mnogo dalje od sportske arene.

…A onda se našao jedan zamlata koji je očigledno primetio nešto što drugi nisu, pa se vredno dao u video-montažu. Pazi sad.

Nastavite sa čitanjem… “Da nisu možda blizanci?”

Almanah

Zamisli ovakav zadatak: dati su ti na raspolaganje svi resursi koje možeš da imenuješ i dato ti je sedamnaest godina da napraviš pregled svih osoba i događaja u istoriji čovečanstva koje je vredno zapamtiti u nekoj neodređeno dalekoj budućnosti, nekome ko na planeti Zemlji nikad nije bio. Šta ćeš učiniti?

Nastavite sa čitanjem… “Almanah”

Šta se dobije kad se ukrste Robin Hud i Brus Li?

(Tačan odgovor obično glasi: “Ako su u Srbiji, onda batine od neke navijačke grupe”. Ali nismo mislili na to…)

Uradi nešto deset hiljada puta i postaćeš stručnjak, kažu oni koji se razumeju u te stvari. Ako si zaista doneo čvrstu odluku da pokušaš nešto u tom pravcu, gledaj da budeš originalan. Recimo, ako je to nešto izrazito fizičke prirode (mlaćenje protivnika na razne načine) i baš si izrazito razbacan, mani se ćorava posla sa tim turnirima i glupostima, nego samo pobedi dovoljno puta da ti CV bude pozlaćen, a onda se vešto podmetni nekom holivudskom agentu.

Lars Andersen bi mogao da prođe u Holivudu, ali zamalo. Elem, taj čovek ima jedan ozbiljan problem: nije dovoljno površan da bi filmska industrija mogla da ga svari. Pazi sad:

Nastavite sa čitanjem… “Šta se dobije kad se ukrste Robin Hud i Brus Li?”

Paradoks beskonačnog hotela

Beskonačnost brojeva, prebrojivost, kardinalnost… Sve su to pojmovi koji postoje sa jednom i samo jednom svrhom: da školarcima zagorčaju život. Sve one priče o tome kako je matematika vrhunac sistema mišljenja su prosti marketing za prodavce udžbenika. Je li tako?

Nije tako, naravno. Matematika jeste najbolja misaona disciplina koja postoji. Pride, uvek postoji način da se matematički modeli prikažu na zanimljiv način. Pazi sad (ako titlovi na srpskom nisu uključeni, uključite ih sami):

Nastavite sa čitanjem… “Paradoks beskonačnog hotela”

Једна од пре: била је тако лепа

Моје даме су већ навикле да ћу мало да каскам за њима ако сам понео фоткалицу. Никад се не зна шта ће да западне за око. А волим кад ми улети овако нешто, поред чега се пролази сваки дан и нико га не примећује. Напросто станем, ухватим угао и тренутак (дакле чекам да оде трамвај) и шкљоц. Онда погодим у који су дућан зашле, станем испред и запалим једну.

Београђани су пoодавно ни не виде оронуле фасаде. Нововековне власти су навикле да пицну строги центар, по шести пут ако треба – ево сад баш тај јубиларни шести пут преуређују код мене – а Рузвелтова баш и није да отпадају уши од строгоће. Ту већ бива како се власници снађу. Или договоре.

eos_1053220120526_11_31_36

(велика)

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: била је тако лепа”

Kako su Bowie i Eno snimili pesmu "Warszawa"

Evo smehotresne interpretacije jedne od čuvenih epizoda u istoriji rock’n’rolla: kako je mogao da izgleda jedan običan dan kada su David Bowie i Brian Eno (dobro, de: i Tony Visconti) stvorili jedan od najčudnijih muzičkih komada u opusu velikog pevača.

Nastavite sa čitanjem… “Kako su Bowie i Eno snimili pesmu "Warszawa"”