kič kao merilo karaktera

krelac, i to lajavimuči me gorušica.

toliko me muči gorušica da mi dođe da vrištim. ali ne smem da pustim glasa, jer je mnoge oko mene obuzela nekakva moda naopakog razumevanja stvari. meni je to jasno: što je manje razmišljanja, to je više nagona krda da oni koji misle budu proterani, jer njihovo mišljenje kvari spokoj drugima. što ono kažu: kada glavu ne popuniš znanjem, onda prazna mesta budu popunjena taštinom. a to znači da jednom iskazan stav koji nije posledica mišljenja ostaje zanavek, jer tašti ljudi nisu sposobni da priznaju grešku. najgore od svega: tašti ljudi su danas model i ideal deci oko nas. deca veruju baš njima, koji im daju zabavu i preporuku da imaju pravo na svaki stav, ma koliko glup on bio, a ne nama, koji zahtevamo od njih svakodnevni napor kritičkog mišljenja i trening mentalne kondicije koji će ih dovesti dotle da ljude, stvari i pojave umeju da vide pravim očima i nazivaju pravim imenima, stavljajući ih potom na mesto koje zaslužuju.

imam drastičan primer masovne histerije nedostatka zapažanja: znate li ko je andre rieu?

Nastavite sa čitanjem… “kič kao merilo karaktera”

Omnibus za manje od minuta!

U istoriji filmske umetnosti, omnibusom se naziva film koji se sastoji iz više posebnih priča (najčešće tri) koje povezuje neki zajednički motiv (predmet, mesto, ideja ili nešto tome slično). Evo jednog malog, ali apsolutno efektnog ominubusa.

E, tako se to radi.

A vi onda vidite šta ćete sa otpacima koje sejete po ulicama.

Crveni balon (slikom)

A sad nešto raskošno. Praznik za oko i dušu: remek-delo filmskog jezika.

Molim vas, pronađite 35 slobodnih minuta i tek onda pogledajte ovaj film.

Film Le Ballon Rouge (1956) je dobitnik Oskara za originalni scenario (jedini kratki film koji je osvojio Oskara tog ranga!) i Zlatne palme ukategoriji kratkog filma na Filmskom festivalu u Kanu 1956. Osvojio je i druge brojne nagrade, kojekuda po svetu.

I moje srce zauvek, još od davnih dana…

Nastavite sa čitanjem… “Crveni balon (slikom)”

Дан кад ми се отворило, свих 20:45

Отприлике 20. марта 1970, Никола Нешковић је, у својој емисији “Музички рели” (Други програм радио Београда, радним даном од 12:20 до 14:00) пропратио шта се догађа на фестивалу у Загребу. Нисам очекивао ништа посебно, осим што је ове године концепција фестивала била другачија.

Уведено је рокерско вече, дакле рокенрол као засебна конкуренција, те рокери који су хтели, или бивали замољени, да учествују, нису морали да праве забавњачке шлагере, него су могли, штавише било је пожељно, да се покажу на свом пољу. Што су неки схватили врло озбиљно.

Никола Нешковић је тог дана, као и сваког дана те недеље, пустио целу песму, свих 20:45, што сам тада научио напамет. Имао сам среће што сам тог месеца ишао поподне у школу, а он ово пуштао негде на почетку емисије. Био сам осми разред, и јако сам се ложио на андерграунд (што се данас зове прог рок, а звало се и прогресивни рок), “Магичну руку” сам преслушао стотинак пута, јурио где могу да чујем Цепелине и уопште, сву ту компликовану музику која може да се слуша више пута а да се сваки пут у њој чује још нешто што се није приметило пре.

“Једна жена” је била, аууу… читава симфонија на ту тему, сложена од наизглед несложивих делова, звучне слике чисто изненађење… однело ме ко зна куд. Знајући да на радију неће моћи да се чује цела, један је Никола а и он је повремено био на тапету, слушао сам помно и памтио. Nastavite sa čitanjem… “Дан кад ми се отворило, свих 20:45”

Stvaralac

Mnoge stvari je moguće pobediti ili makar zaustaviti. A osim toga? Vreme je jedino nezaustavljivo. A ako je ostalo malo vremena, šta ćete učiniti?

Stvaranje je uvek dobra ideja.

Stvaranje je uvek velika potreba.

Ako vam je ostalo malo vremena, šta ćete učiniti? Vreme je jedino nezaustavljivo. A osim toga? Mnoge stvari je moguće pobediti ili makar zaustaviti.

Zašto je nevažno

Podelili su Oskare, opet. Nije važno ko je šta dobio°. Nije važno koliko je dobar film koji je dobio pedeset sedam Oskara. Nije važno ni kako i zašto svi oni tamo održavaju sliku glamura u nečemu što realno nije predmet glamura, već je jedna prosta, lukrativna industrija koja donosi više novca nego industrija proizvodnje materijalnih dobara.

Svaki čas je dobar, a ovaj je najbolji, da se prisetimo najvažnijeg pojedinačnog događaja u istoriji 86 svečanosti dodela godišnjih nagrada američke Akademije filmske umetnosti i nauke iliti Oskara.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto je nevažno”