Moguće je da ste ovo već videli, ali nema veze. Pogledajte ponovo: vrana rešava problem u osam koraka kako bi došla do zalogaja.
Nastavite sa čitanjem… “Da li je ovo najpametnija životinja?”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Najbolji pokazatelj smaka sveta
Možda je došlo vreme da razmislimo o tome kako definišemo inteligenciju. Takođe, veliko je pitanje koje sve kriterijume možemo da zadovoljimo da bismo se nazvali inteligentnima.
Moguće je da ste ovo već videli, ali nema veze. Pogledajte ponovo: vrana rešava problem u osam koraka kako bi došla do zalogaja.
Nastavite sa čitanjem… “Da li je ovo najpametnija životinja?”
Ništa teže od ćutanja. Hoće, bre, drvo javorovo da iznikne iz vaših reči, a morate da ćutite. Nezgodno, brate. Pogotovo ako se niste unapred pripremili za takvu težinu na duši.
Suština pasijansa misli na vas i predlaže vam sledeće sadržaje kao sredstvo protiv muke ćutanja. Probajte samo, i uložite mrvicu strpljenja. Jer isprva ćete osetiti nelagodu. Ali na kraju će se sve otvoriti pred vama i biće vam jasnije zašto je ćutanje samo početni oblik tišine.
Uzgred: ta razlika – da je ćutanje nametnuto, dok tišina prirodno pripada nekom prostoru – služi samo kao formula za izbor prave reči. Značenja su negde drugde.
Ovog puta, ona nisu između redova, nego u redovima.
Elem: Radoje Domanović (1873-1908), šest dela prikladnih sledećim danima.
Nastavite sa čitanjem… “Borbeni komplet za doba izbornog ćutanja”
Znaš šta: kada bi sve reklame bile ovako snimane, ja bih počeo da ih redovno gledam.
Bio jednom jedan zaljubljeni leopard.
Znaš šta: jasno je meni od početka da je ovo reklama. Ali…
Ma, znam da je već bilo, ko te pita je li bilo, kad je bilo i koliko puta je bilo. Daj još jednom.
Baš bi bilo zanimljivo ispitati kako bi koji od ovih četvorokošuljaša danas reagovao.
Da se prisetimo.
E, tako. I nemoj da bih čuo nekog da pita što prilog kasni dva sata i dvanajs minuta.
Očekujući da Billy Bibbitt završi ono što je započeo sa Rose u odvojenoj sobi, McMurphy se lenjo okreće ka Poglavici i kaže:
– Chief… You and I… When we get to Canada…
I to mi ostade uzrečica posle svih ovih godina, još od prvog gledanja filma: when we get to Canada. Zvuči mnogo bolje od “kad na vrbi rodi grožđe”. Elem…
Evo malo lješnjaka za vjeverice. Broj onih koji su naseli se iskazuje velikim, velikim brojkama. Istina, lebdeće sokoćalo zaista postoji, ali to je iz neke druge priče.
Ne obeležavam Dan mizoginih licemera: ja sam se te lakrdije rešio odavno. Više verujem da žene treba poštovati svaki dan, što je koncept koji ovi Hodočasnici u Cvećare Jednom Godišnje ne mogu da shvate. Kako god: čak ni jutarnji video neće biti na tu temu. Štaviše, perverzni naslov nas vodi pravo u… Uh, suncetižareno, nisam predvideo ovu konotaciju…
Proganja me misao otkako sam je pročitao, nakon što ju je napisao jedan od samuraja Skoja, da parafraziram: ne treba nam veronauka, treba nam vera u nauku. Posle Igorove posete CERN-u, što sam doživeo kao slanje predstavnika Suštine pasijansa tom mestu (ehej, pa moram malo da se kitim, valja se
), doživljavam akutni napad želje za popularizacijom nauke. Jer, znate, u nauci nema licemerja.
E, u to ime, spremili smo za vas subotnju dozu popularne nauke za vas, zdipljene direktno iz žutog kvadrata, ali neće se oni ljutiti na nas.
Dakle, kako biste poginuli kad biste se suočili sa, da prostite na gorepomenutoj sporednoj i neplaniranoj konotaciji, crnom rupom?
Mislili ste da je zezalica, a? E, pa mi smo ozbiljni čak i kad se zavitlavamo. Kakva vajda od provedenog vremena ako nije nešto ostalo u vama?
Koju opciju birate? Ja se držim holivudske: špagetizacija ili ništa!
Može li se pešice uz jarbol visok 30 metara? Kako stvari stoje, to je moguće.
Lik se zove Alex Thomson i, kako stoje stvari, taj zna zašto živi. Pazi sad.
Ono od pre dve godine nije bilo toliko spektakularno. Ali, nije pitanje šta je bilo pre dve godine. Pravo pitanje glasi: šta je sledeće?
Sledeći video posvećujemo svim onim ljudima koji su onako praznoglavo graknuli na pokušaj kanalisanja broja jelena u NP “Đerdap”.
Nažalost, mi smo odveć nesposobni da u svom razmišljanju dobacimo u budućnost koja je dalja od 48 sati. Ovde ćemo stati, jer reči kojima se opisuje stvarnost nisu prijatne za ovo doba dana.
Za sreću su, kažu, potrebne samo tri stvari: dobar posao, prijatelji i porodica koja te voli. Šta se dešava kad počneš da gubiš sve to?
Jedna od opcija je da se pretvoriš u slona, ne svojom željom.