Borbeni komplet za doba izbornog ćutanja

Od ćutanja do tišine, veliki je put.Ništa teže od ćutanja. Hoće, bre, drvo javorovo da iznikne iz vaših reči, a morate da ćutite. Nezgodno, brate. Pogotovo ako se niste unapred pripremili za takvu težinu na duši.

Suština pasijansa misli na vas i predlaže vam sledeće sadržaje kao sredstvo protiv muke ćutanja. Probajte samo, i uložite mrvicu strpljenja. Jer isprva ćete osetiti nelagodu. Ali na kraju će se sve otvoriti pred vama i biće vam jasnije zašto je ćutanje samo početni oblik tišine.

Uzgred: ta razlika – da je ćutanje nametnuto, dok tišina prirodno pripada nekom prostoru – služi samo kao formula za izbor prave reči. Značenja su negde drugde.

Ovog puta, ona nisu između redova, nego u redovima.

Elem: Radoje Domanović (1873-1908), šest dela prikladnih sledećim danima.

Nastavite sa čitanjem… “Borbeni komplet za doba izbornog ćutanja”

Horoskop Diotalevi-SP za dan pre dana posle

 

Prilegneš posle popodnevnog ručka. Da odmoriš, jakako. Umori se čovek od tolike ‘rane. Al’ neko ostavio daljinski na kauču u dnevnoj sobi i taman kad si se zavalio nesvesno si pretisnuo dugme i upalio TV. “… ovani gledaoci, sada o predizbornoj kampanji. Drug gospodin je izjavio…”. Otkud sad novi izbori? Zar je već prošlo četiri godine od prethodnih? Uuuu, ala vreme leti.

Za sve koji nisu u toku, pustili smo mačku iz džaka, decu preko ulice, i goluba iz… donjeg dela leđa. Sve je to prouzrokovalo da nastane novi horoskop po metodi Diotalevi-SP specijalno da vam pomogne da odlučite gde ćete i šta ćete 16. marta, dana sa velikim slovom d, Dana koji je samo osam dana “svežiji” od Dana žena, Dana koji je nedelju dana (i 23 godine) “pomeren” u odnosu na čuveni datum, Dana koji je samo šest dana “okasnio” u odnosu na još čuveniji datum, Dana koji ima svoju fotografiju, Dana do kojeg mnogi recikliraju svoja obećanja, Dana posle kojeg će svi zaboraviti sve. Do sledećeg Dana.

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za dan pre dana posle”

Povratak iz budućnosti (verzija za veverice)

Očekujući da Billy Bibbitt završi ono što je započeo sa Rose u odvojenoj sobi, McMurphy se lenjo okreće ka Poglavici i kaže:
– Chief… You and I… When we get to Canada…

I to mi ostade uzrečica posle svih ovih godina, još od prvog gledanja filma: when we get to Canada. Zvuči mnogo bolje od “kad na vrbi rodi grožđe”. Elem…

Evo malo lješnjaka za vjeverice. Broj onih koji su naseli se iskazuje velikim, velikim brojkama. Istina, lebdeće sokoćalo zaista postoji, ali to je iz neke druge priče.

Једна од пре: испод моста

Поред синемаскрпа за по кући, деси се и синемаскрп из нехата. Шкљоц на ово, шкљоц на оно… и тек после се испостави да су то суседни снимци, са истим елементима, и да се дају скрпити. Овог пута ми је, изгледа, мали мозак био бржи од великог и канда ми се посрећило.

Четвртак увече, одбор за 40. годишњицу матуре се скупља на месечни састанак (ал’ смо темељни, а? – а почели смо још октобра). Игром случаја сам поранио десетак минута, и док чекам да наиђе још неко, шкљоцам около. Пошто се састајемо у пивници (што је надреално само по себи, сала за 200 људи, сами ми и келнер, сваки пут), а пивница гледа на реку, чекамо се на мосту. Зађем мало у страну, да видим испод моста, што ми је некад био омиљен амбијент, и…

испадне на крају ово

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: испод моста”

Zašto je nevažno

Podelili su Oskare, opet. Nije važno ko je šta dobio°. Nije važno koliko je dobar film koji je dobio pedeset sedam Oskara. Nije važno ni kako i zašto svi oni tamo održavaju sliku glamura u nečemu što realno nije predmet glamura, već je jedna prosta, lukrativna industrija koja donosi više novca nego industrija proizvodnje materijalnih dobara.

Svaki čas je dobar, a ovaj je najbolji, da se prisetimo najvažnijeg pojedinačnog događaja u istoriji 86 svečanosti dodela godišnjih nagrada američke Akademije filmske umetnosti i nauke iliti Oskara.

Nastavite sa čitanjem… “Zašto je nevažno”

Даждевна лаждевна

Ако нисте разумели наслов, одлично, није ни требало. То је препев наслова песме за данас, и има смисла таман колико и оригинал. Текст, уосталом, није ни био превише битан (дакле, ниједном нисам разумео шта он то пева).

А певао је то Марко, болан, тј Марк Болан док је још изводио народне песме неког свог измишљеног народа. Звучало је то овако.

Да не бих измишљао народ док слушам, увртео сам себи у главу да су ово хобитске баладе, а ко мисли да није тако имао би пуну слободу да покуша да то и докаже. Ово је у мојој глави био онај прави андрграунд, музика откачена из пробраног низа шаблона, где би сваки нормалан продуцент (а и тада је било таквих) за бар десет ствари рекао “не ради се то тако”. Нормални, међутим, не мењају свет.

Nastavite sa čitanjem… “Даждевна лаждевна”