Fotografija dana, 16. novembar 2011

Lišće sa oraha je najzad potpuno otpalo. Vreme da osvežim onu scenu.

Setićete se, postoji jedna banalna scena koju slikam kroz prozor svog predsoblja: dimnjak na komšijinoj kući i orah u drugom planu, taj je čak u trećem dvorištu. Scena je jednostavna, ali dobro posluži za prikaz doba godine. Kad bih bio dovoljno stpljiv da napravim time-lapse film od fotki hvatanih godinu dana, ovo bi bila scena kojom bih se igrao. Nisam baš toliko pošašavio: zasad su dovoljne fotke koje sam uradio ranije u projektu “jedna na dan” (ova, ova, ova, ova i ova), mada sam propustio žuto lišće. No, ostaje još krošnja pod snegom i biće dosta.

Ova fotka je načinjena malčice pod pritiskom jer sam bio zauzet krupnim poslom i nisam bio opušten. Da, škola veli “opusti se” – to je važan preduslov da dođete do boljeg rezultata. Ipak imam nešto zanimljivo:

Da odmah napomenem: ne, vazduh nije bio toliko ljubičast, mada je imao neku čudnu notu zbog te oblačnosti i relativno visoke vlage u vazduhu kasno popodne. Iz tog razloga sam i obradio scenu tako da više liči na crtež nego na fotografiju. Kao što rekoh jednom prilikom, moja misija je da slikam, a ne da fotografišem. A to što se može slikati i fotoaparatom prestavlja malecku povoljnost za mene.

Sad čekam sneg. A u međuvremenu, mišn akomplišd, bez obzira na ovaj fantomski ulaz tame s leve strane. Boktepita kako se to stvorilo.

Kako biti obrazovaniji od Galileja? (IV)

Digitalizacija

Leva žica nosi informaciju o novim gaćama Lejdi Gage, a desna kompletnog Šekspira. Neke stvari su neprocenjive, za ostalo tu je WC šolja.Grane primenjene fizike oblikovale su savremeni svet. Nobelova nagrada iz fizike za 2009. godinu dodeljena je za dostignuća ne iz fundamentalne fizike (elementarne čestice i sl.), već za dve oblasti primenjene fizike (optike): optička vlakna i optički digitalni senzori (CCD). Naš život je postao nezamisliv bez elektronike, komunikacija i kompjuterske tehnike. Sve te delatnosti su suštinski digitalizovane.

 

Digitalizacija je proces koji se bazira na tzv. diskretizaciji. Mogli bismo da damo link kaDigitalizovani Homo Sapiens u razmeri 1:1 Wikipediji, ali je bolje da ovde napišemo definiciju diskretizacije: to je pridruživanje neprebrojivog skupa prebrojivom. A sad da objasnimo: trenutno kroz vaš stan prolaze talasi koji nose informaciju o televizijskom programu Televizije Pink, Grand Parada i sve ostalo. Taj talas može da ima bilo koju jačinu, što zavisi od toga koliko ste blizu predajnika i koliko ima prepreka između vas i predajnika. E, ako bismo zabranili talasu da ima bilo koju jačinu, već ga naterali da može da ima samo jačine od npr. 0, 5,10,15 i 20, mi bismo ga time diskretizovali. I to više ne bi bio talas sa klasičnim brdima i doljama, već pre bi ličio na stepenice. Ovaj štos možemo da obavimo po jačini (amplitudi), i/ili u vremenu. Ako ga obavimo i po jednom i po drugom, dobijamo skup tačaka: digitalizovani signal.

Nastavite sa čitanjem… “Kako biti obrazovaniji od Galileja? (IV)”

Miris starih knjiga

Da li ste ikad osetili onaj karakteristični miris u antikvarnici knjiga ili u biblioteci? Razlog postojanju tog mirisa je još jedna činjenica koju odavno niste imali nameru da saznate…

Dakle, lignin: to je suština beskorisne činjenice za koju ste još odavno bili nezainteresovani.

Lignin je polimer, tačnije makromolekul iz grupe fenilpropanskih jedinjenja. Nalazi se u strukturi drveta u velikoj količini (jedino celuloze ima više). S obzirom na složenost, nalazi se u mnogim varijetetima u raznim biljkama. Moguća struktura lignina je ova:

Nastavite sa čitanjem… “Miris starih knjiga”

Najbolji ruski akvapark

Naslov bi trebalo da glasi “najbolji ruski nezvanični akvapark”, jer nije nemoguće da su i Rusi počeli da prave skupe vodene igraonice za decu i odrasle. Ovde je trebala samo kanta nafte – i eto veselja!

Pitaćemo se ko je to dopustio, ali nećemo to nikad saznati, pa se ne treba previše opterećivati. Valjda niko nije poginuo u tom, hm, akvaparku…

Fotografija dana, 15. novembar 2011

Jedna tema je povukla drugu, pa tobože nisam imao kud. Teško žabu u vodu naterati.

U komentarima uz prilog o filmu “Gospodar prstenova” Ralfa Bakšija razvila se diskusija o knjigama, o čitanju, o ponavljenom čitanju i o čitanju kao strasti. I pomenuh kako sma knjigu pročitao šest puta, na zgražavanje drugara. Pa šta ću, siroma’… A onda se pomenuše tri knjige…

I setim se, a nije da nije, jedna mi stoji stalno na dohvat ruke umesto u polici. To je jednotomno izdanje na engleskom, koje mi je Komšija doneo pre nekoliko godina na poklon. Beše to onog jedinog leta kada je malo svratio kući iz Amerike (a sad se, srećom, vratio). Znao je dobro koliko volim knjigu (on ne deli moje ushićenje; šta ćete) i potrefio je. Baš je ta knjiga bila predmet šestog čitanja i, kao što rekoh, ispostavilo se mnogo lakše nego što sam se plašio da će ispasti.

Da bih naglasio da o “Gospodaru prstenova” mislim kao o jednoj knjizi (pa bila u tri toma ili jednom), rešim da uslikam svoje primerke. Ono “Nolitovo” tvrdo koričeno izdanje koje sam kupio još 1983. toliko je ofucano da baš i nije za prikazivanje (razni su ih čitali, ukupno oko dvadesetak puta). I zamislim neku mračnu predstavu ove jednotomne knjige.

Eksperiment se sastojao od pet ekspozicija i raznih smerova obrade u postprodukciji, uglavnom samo preko preseta koje sam nagurao u Lightroom. Dva poslednja kandidata su brzo odskočila, a konačni izbor sam odredio naučno-recitatorskom metodom “en-den-dina-savarakatina-savaraka-tika-taka-aja-baja-buf”. I evo je.

Fotografija dana za 15. novembar 2011.

Mišn akomplišd. Winking smile

Poezija putovanja Zemljinom niskom orbitom

Posade Međunarodne svemirske stanice nam pružaju sve lepše snimke Zemlje otkako su dobili staklene kupole za pogled napolje. Ron Garan, američki astronaut i pasionirani fotograf, pružio je svetu neverovatne snimke (pratim njegov G+ profil, cirkus od sadržaja!), a ovo što je nedavno osvanulo na portalu Vimeo je prevazišlo maštu. Pogledajte ubrzani snimak prelaska stanice preko raznih putanja; potrudio sam se, pa sam sastavio vremenske odrednice sa mestima po spisku.

  • 0:15 – Prelazak preko Aurore Borealis nad Sjedinjenim Državama noću
  • 0:25 – Aurora Borealis i istočne Sjedinjene Države noću
  • 0:44 – Aurora Australis od Madagaskara do jugozapadne Australije
  • 0:59 – Aurora Australis južno od Australije
  • 1:12 – Od severozapadne obale Sjedinjenih Država to sredine Južne Amerike noću
  • 1:38 – Aurora Australis od južnog do severnog Pacifika
  • 2:00 – Pola kruga oko sveta
  • 2:20 – Noćni prelazak preko centralne Afrike i Bliskog istoka
  • 2:39 – Noćni prelazak preko Sahare i Bliskog istoka
  • 2:49 – Prelazak preko Kanade i centralnih Sjedinjenih Država noću
  • 3:05 – Prelazak preko južne Kalifornije do zaliva Hadson
  • 3:18 – Ostrva u Filipinskom moru noću
  • 3:31 – Prelazak preko Istočne Azije do Filipinskog mora i Guama
  • 3:45 – Pogledi na Srednji istok noću
  • 3:55 – Noćni prelaz preko Sredozemnog mora
  • 4:02 – Aurora Borealis i Sjedinjene Države noću
  • 4:19 – Aurora Australis preko Indijskog okeana
  • 4:31 – Od istočne Evrope do jugoistočne Azije noću

Moji lični favoriti, bez dileme: aurora na 1:02 i munje nad Filipinima na 3:22.

(Via)

Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija

Baš zanimljivo: danas je 33 godine od premijere prve instance filma “Gospodar prstenova”. A znate li da Hobit postaje punoletan sa 33 godine?

Plakat filma: premijera je održana 15. novembra 1978.Na današnji dan, 15. novembra 1978. godine, održana je premijera filma The Lord of the Rings, po čuvenom delu epske fantastike J.R.R. Tolkiena i u režiji Ralpha Bakshija. Taj film je napravljen kao neobična kombinacija animacije i rotoskopije (animacija preko pokreta živih glumaca). Nažalost, film pokriva samo “Družinu prstena” i “Dve kule“; drugi film je trebalo da pokrije fabulu dela “Povratak kralja“, ali negativna kritika je učinila svoje i pored toga što je film doneo nekakvu zaradu, pa drugi film nikad nije snimljen. Ostade delo bez klimaksa.

Nema veze, reći će neko – danas legendarni filmovi Petera Jacksona, koji u totalu produženih verzija traju preko 11 sati, svakako pokrivaju detaljniju priču, i to u tehnici koja daleko prevazilazi Bakšijev rad.

No, da li je baš tako?

Upravo je ovo poređenje razlog ovom prilogu. Razrešiću ga onako kako najbolje umem: kao neko ko je šest puta pročitao “Gospodara prstenova“. Jer, dragi moji: to delo se najpre čita, a zatim gleda.

Nastavite sa čitanjem… “Gospodar Prstenova: film Ralfa Bakšija”

Jan je nedovoljno pismen

Čovek je dovodio do ludila kreatore dresova i dizajnere televizijske grafike. A meni je postao inspiracija. On je Jan Vennegoor of Hesselink, moj privatni superheroj u večitoj borbi sa nerealnostima realnosti, čija je supermoć njegovo ime. Priče o njemu su kratke, i treba im samo muzička podloga. Stoga kliknite Play i uživajte.

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink je krenuo u školu. Prvi razred i sve redom. Sa njim u klupi sedi Ian Rush. Tako prolaze dani, kad jednom učiteljica kaže: „Deco, za sutra svi napišite u svesci svoje ime i prezime deset puta. Vennegoore of Hesselinke, ti napiši triput, dovoljno je“. Ian Rush se pobuni: „Ali učiteljice, zašto je on bolji od nas, zašto, zašto, zašto?“ Tu se učiteljica naljuti: „Ian, rush kod direktora!“. E tu Ian Rush poludi, napusti školu, ode da igra fudbal, da bude mnogo bolji igrač nego Jan Vennegoor of Hesselink koji i sada ne voli da menja klubove jer ga tada boli ruka.

Očima pilota Formule 1

Ako ste kibicovali trke Formule 1, verovatno ste viđali kako na nekim bolidima postoje kamere. One su obično ugrađene u zadnji stabilizator ili negde blizu iznad glave vozača, tačnije – pilota. Međutim, da li ste se ikada zapitali – šta pilot sam vidi dok vozi? Evo jednog pokušaja da se to snimi kako treba.

Izvesno, pilot mora da upozna do poslednjeg detalja da bi mogao njome da vozi.

Sad bi bilo interesantno videti kako izgleda metež pri startu trke, posmatrano očima nekog ko je u sredini grupe.

Preslušajte novi album Kate Bush

Ne znam kad ćete ovo pročitati, a ne znam ni da li će linkovi raditi posle 21. novembra, kad izlazi novi album. Tek, ako ste ljubitelj – ne časite časa.

U nedelju je na sajtu npr.org puštena u opticaj online verzija albuma 50 Words for Snow od Kate Bush, što je premijerni audio prikaz. Savetujem da požurite da ga preslušate.

Pedeset reči za sneg. hiljadu reči za muzičko remek-delo.

Dok ovo pišem, u dva po ponoći, preslušavam album drugi put. Uhvaćen sam: ovo delo je spektakularno!…

Pedeseta reč je snow. Nerd smile

(Via)