Trenutak katarze

Zamisli ovako: baviš se teorijskom fizikom, ceo svoj intelektualni kapacitet uložiš u jednu teoriju zbog koje te najpre gledaju kao ludaka jer tek nekolicina može da razume uopšte o čemu pričaš, a onda, kako vreme prolazi, poneko i shvati teoriju, ali je uglavnom odbaci jer za nju nema dokaza. Sustižu te sede kose i gorčina se lagano sakuplja u tebi, jer si naučnik i sve podvrgavaš sumnji, pa i sopstveno delo. A onda, posle više od 30 godina usamljenosti u svetu koji te samo deklarativno prihvata, dođe ti neki klinac na vrata, pozvoni i saopšti ti vest da si bio u pravu sve vreme, što je ovog puta i dokazano. I ulepša ti dan.

I ulepša ti život.

Taj trenutak je snimljen.

Nastavite sa čitanjem… “Trenutak katarze”

U jednom pravcu (nije za kukavice)

Pazi ovako: bićeš nezadovoljan ishodom današnjeg dana, i to je tako. Ako malo napregneš memoriju, setićeš se da nije prvi put da je tako. Rešenje postoji. Ali, ako se plašiš da će te neko nazvati kukavicom° zato što si otišao preko bare, a postoje oni skloni takvoj kvalifikaciji kukavica, onda postoji način da pokažeš da nisi.

Pobegni preko bezdana, brale.

Dvesta hiljada dobrovoljaca. Velika šteta što smo kao civilizacija nesposobni da udovoljimo svima i pošaljemo ih tamo. A kada bi se svet udružio, to bi već sad bilo moguće.

 

________
° Najzad, nije neki poseban nedostatak biti kukavica i ne treba da se stidiš ako si i ti takav; većina ljudi su kukavice. Samo, ako je zaista tako, molba: nemoj drugima da držiš predavanja.

Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Nastavite sa čitanjem… “Izbori”

Kako su vukovi promenili reke

Sledeći video posvećujemo svim onim ljudima koji su onako praznoglavo graknuli na pokušaj kanalisanja broja jelena u NP “Đerdap”.

Nažalost, mi smo odveć nesposobni da u svom razmišljanju dobacimo u budućnost koja je dalja od 48 sati. Ovde ćemo stati, jer reči kojima se opisuje stvarnost nisu prijatne za ovo doba dana.

Grafikon fabule

Pripadam generaciji koju su svim silama pokušavali da ukalupe u jednoobrazno razmišljanje. Jedan od kapitalnih planova na tom putu je bio sistematski sprovođen u osnovnim školama, gde je tokom osam godina, bez izuzetka, đacima kljucano u glavu da se priča razvija tako što ima uvod, razradu i zaključak. I to je to: ni manje, n iviše, ima da bude tako. Kratki pasus na početku, jedan ili dva pasusa razrade (i ne preteruj!) u sredini, a potom jedna ili eventualno dve rečenice na kraju, kao mašnica na misaoni proces koji je doveo do rezultata, a koji najčešće miriši neprijatno.

Može to i drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Grafikon fabule”

Postoje razne vrste padova

Već smo se nagledali onog pada skoka Feliksa Baumgartnera iz stratosfere. Je li tako?

Nije tako. Hajde da pogledamo i uglove o kojima do sada nismo ništa znali. Gledaj pažljivo.

Jes’ reklama, ali ovima što su napravili to ludilo od kamerice opraštam sve.

Nastavite sa čitanjem… “Postoje razne vrste padova”

Isprobavanje kočionog sistema

Kako rade kočnice na tenku? Kao da ih je Mrkonjić pravio…

Pazi sad: niti znam otkuda ovo niti kako ni zašto. Ne znam ništa. Što ono kažu, pošto kupio, po to i prod’o. Poređali se ljudi, a onda…

Ja bih ovo isprobao na kočničarima, mamu li im lažljivu.

EDIT: Oni sistematski brišu, neko sistematski ponovo postavlja. Ovo je editovano već tri-četiri puta. Boktemazo, k’o da je PPV cenzurisao. Ili onaj žvalavi Fajgelj, mada onaj je zadužen za umetnost, ne za tehnologije i filmske trikove.